Traze se junaci -- vodici za umrezavanje

pa kako ces pristupiti modemu koji ima ip 192.168.1.1 kad na dekstopu i laptopu imas opseg 192.168.10.xy (jedino ako prije nisi na jednom od ta dva compa podesio ip 192.168.1.xy, pa konfigurisao modem)? pppoe konekcija ce ti raditi i bez podesenih ip adresa (gateway-a i dns-a), jer radi na L2 nivou OSI modela (nivo mac adresa), ali neise, ako ti tvrdis da sa takvim ip adesama mozes uci na modem, onda je tako :smt006

 

nije ni to nemoguce posto sam to davno radio tako da ti iskreno kazem ne sjecam se, a sada kada budem ponovo instalirao win resetovat cu modem na fabricke pstavke i sve pustiti na automatiku bez ikakvog ustimavanja, samo me interesuje da li cu tada moci da odradim share podataka izmedju ova dva compa kao sto imam sada.

EDIT: evo SS postavki IP laptopa i pritup modemu u brows.

 

nece raditi windows ce dodijeltii automatski ip adrese mreznim karticama iz opsega 169.254.0.0 -169.254.255.255, ali je mala vjerovatnoca da budu u istom subnetu (sto je uslov da se compovi mogu pingati i vidjeti medjusobno). za te stvari moras rucno podesiti ip adrese i mrezne maske.

EDIT: sad vidjeh tu sliku da ti mozda nije podesena i druga ip adresa na toj mreznoj kartici? kojem je interfejsu dodjeljena ta ip adresa 192.168.1.1? LAN ili WAN?

 

Mislim da znamo ko ne treba pisati vodič. :mrgreen:

 

znam da nece raditi zato sam i dodjelio IP

WAN

misli ti kak hoces ali ove postavke sa ovim ruterom rade bez ikakvih problema ukljucujuci i file share, a vec je navedeno da je ovo samo jedan od nacina postavki.
PS ak vec znas ko ne treba pisati sto ti fino i jednostavno ne napises, sreca pa nije ni siroka oblast.

 

a koja ti je ip adresa na LAN interfejsu na routeru? jedna iz opsega 192.168.10.xy inace, ne bi bilo teoretske sanse, da udjes na router, ali neise, necemo vise. ima li tog enisa, da nam podjeli zadatke, pa da se bacimo na posao

 

nema Enisa, ja sam glavni dok nije tu, sta treba ?

 

:smt005 hajd dobro shefe :mrgreen:

nesto mi ovo sporo ide. kao sto je vec neko napomenuo, treba odrediti ko ce sta raditi, da se ne desi da dva covjeka rade isti posao, i da se uputsatva preklapaju. da se krene od najobicnijih stvari tipa "sta treba za povezivanje dva racunara", pa do konfigurisanja male bezicne mreze, pa kasnije, mozda i nesto slozenije, ako se javi potreba za tim.

 

Neka svako uradi na svoj način, pa ćemo spojiti u jedan super-awesome vodič.

 

* Dijeljenje Internet konekcije izmedju vise racunara (switch/router/wlan)
* Povezivanje u mrezu dva racunara preko crossover kabla (+sharing podataka i eventualno kako se crossover kabl pravi)
* Konfiguracija "popularnih" modeme/routera za kablovski i ADSL pristup

Pozeljno je da bude jednostavno za pratiti, da se ubaci poneka slika te da bude "tacno" Po zelji se moze dodati kratki opis znacenja odredjene funkcije. Nije bitno ko ce uraditi sta, bitno je da se napravi i da valja. Iznenadite me pozitivno

 

Povezivanje u mrezu dva racunara preko crossover kabla + sharing podataka


U ovom uputstvu ću pokušati da objasnim, kako se povezuju dva računara bez korištenja switch-a (korištenjem posebnog mrežnog kabla, tzv. crossover kabla) i kako se dijele datoteke između ta dva računara. Trudit ću se da sve objasnim što jednostavnijim riječnikom, kako bi uputstvo razumjeli i oni koji se nikad nisu susretali sa računarskim mrežama, niti iste konfigurisali (radi takvih se i piše ovo uputstvo). Znači, trebamo napraviti mrežu kao na sljedećoj slici:



Da ne bismo previše pričali, bolje je da krenemo nešto i raditi Za ono što želimo napraviti i pokazati u ovom uputstvu, potrebna nam je sljedeća „oprema“:

1. Dvije LAN kartice (skraćen naziv za mrežnu karticu), za svaki računar po jedna. Svi noviji računari imaju integrisane LAN kartice, a u slučaju da je u pitanju neki stariji računar (PII, PIII pa i neki P4), postoji mogućnost da on nema integrisanu LAN karticu, pa je treba kupiti PCI LAN karticu i pravilno je instalirati – neću objašnjavati kako se instalira kartica. LAN kartica košta 15-20KM (zavisno od toga da li je 100Mbps (stomegabitna) ili 1Gbps (gigabitna)). Naravno, gigabitna kartica omogucava dosta veću brzinu od stomegabitne. Teoretski 1Gbps=1024Mbps=128MBps
1Gbps = 1 gigabit po sekundi
1024Mbps = 1024 megabita po sekundi
128MBps = 128 megabajta po sekundi

Da jos razjasnim oznake, jer tu vrlo često dolazi do zabune

1kbps = jedan kilobit per second (jedan kilobit po sekundi)
1kBps = jedan kilobajt per second (jedan kilobajt po sekundi)
1Mbps = 1mbps = jedan megaBIT po sekundi
1MBps = 1mBps = jedan megaBAJT po sekundi
znaci, najbitnije je slovo B. ako je ono B onda je KILOBAJT, a ako je ono b onda je KILOBIT. slovo K(k) može biti malo ili veliko i ono nam NE GOVORI NIŠTA! Svi poznatiji browseri pokazuju brzinu download-a(upload-a) u KILOBAJTIMA, jer tad imamo bolju predstavu za koliko ce nam se vremena npr. skinuti pjesma od 5MB, dok je standard prikazivanje brzine u kilobitima (megabitima), kako to rade provideri u svojim cjenovnicima.

Iz posljednjeg se vidi, da brzinu gigabitne kartice mogu iskoristiti samo računari sa diskovima kod kojih je brzina čitanja preko 100MB/s, a takvih nije bas mnogo. Stoga nas mnogo više zanima 100Mbps mreža za neku kućnu upotrebu, pa nam treba takva i kartica. Realno, protok kod 100Mbps mreže je maksimalno nekih 11MB/s (megabajta po sekundi).
Slike ispod pokazuju kako izgleda integrisana LAN kartica i PCI LAN kartica:



2. Mrežni kabal. Postoji više vrsta mrežnog kabla, a najviše razlikuju se po kvalitetu materijala od kojeg se prave (ovdje se misli na bakar od kojeg se pravi žica). Danas se najćešće korisi cat5e kabal (kojeg ćete najčešće naći u našim trgovinama) i cat6e kabal (koji se najviše koristi na gigabitne mreže, jer je kvalitetniji od cat5e – par pfeninga je skuplji). Koji od ova dva ćete korisititi sasvim je nebitno. Ovdje treba napomenuti, da crossover kabal ne bi smio biti duži od nekih 20m. Ako vam baš treba duži kabal od 20m, možete ga napraviti (kupiti) pa probati, ali ako bude nekih problema, 99% je problem u dužini kabla, i u tom slučaju će vam trebati switch (koji služi i kao neka vrsta pojačala) ili ćete se morati snaći sa kraćim kablom (do 20m). Naravno, možete kupiti i gotov crossover kabal određene dužine (tzv. patch kabal, koji je obični mrežni kabal, ali „tvornički“ napravljen, sa gumenim zaštitama na konektorima). Na prvoj slici ispod je UTP kabal sa standardnim bojama, a nadrugoj slici je patch kabal sa tvornički stavljenim konektorima:



3. Dva UTP konektor. To su standardni 8-pinski konektori, koje možete kupiti u svakoj trgovini računara i računarske opreme. Evo i kako izgleda UTP konektor, sa označenim prvim i osmim pinom (kad stavljamo kabal u konektor, konektor moramo okrenuti bas kao na prvoj slici, tj. da nam pinovi budu s gornje strane). Na drugoj slici vidimo konektor i sa druge strane.



4. Za stavljanje UTP konektora na mrežni kabal (taj postupak se zove krimpovanje) se koriste mrežna kliješta (koštaju 20-tak KM). Na tim liještima se obično nalaze 2 "žlijeba". Jedan je RJ11 (tzv. telefonski konektor sa 4 žice), drugi je RJ45 (mrežni konektor sa 8 žica). Sa klijštima sa slike je moguće staviti i 6-pinski konektor (ja nisam vidio da se ovdje igdje koristi. možda negdje u USA).


To je što se tiče alata i materijala koji nam je potreban da umrežimo dva računara. Sada ću objasniti šta je to mrežni kabal i kako se pravi crossover kabal. Mrežni UTP (Unshielded twisted pair – na naški bi to bukvalno preveli kao „nezaštićeni uvijeni par“) kabal ima 8 žica (4 parice). Za prenos podataka kod 100/10Mbps (stomegabitne i desetmegabitne mreže) se koriste dvije parice (ili četiri žice). Dvije se koriste za slanje podataka. To su: Tx+ i Tx- (Tx je TRANSMIT tj. slanje podataka). Dvije za primanje podataka. To su Rx+ i Rx- (Rx je RECIVE tj. primanje podataka). Gledajući na konektoru, to su PIN1, PIN2, PIN3 i PIN6 (naravno, s lijeva na desno). Preostale 4 žice se koriste kao mase, a možemo ih koristiti i za nesto drugo (npr. da dovedemo struju od adaptera – utičnice do nekog uređaja – routera, access pointa itd. itd). Znači, te preostale 4 žice nam i nisu tako bitne. Da bi svima bilo lakše (i onima koji prave kablove, a i onima koji kasnije nešto prepravljaju na mreži) uveo se standard, pa se tih 8 žica obilježava sljedećim bojama (te boje se vide na jednoj od prethodnih slika):
1. bijelo zelena
2. zelena
3. bijelo naranđasta
4. naranđasta
5. bijelo plava
6. plava
7. bijelo smeđa
8. smeđa

Napominjem, to je standard, ali ćete nekad naići na kablove koji nisu u tim bojama (najčešće neki kineski). Ovo je bitno, jer kad pravimo kabal, zapravo slažemo boje, i njih je dosta lakše zapamtiti. Znači, bitan je raspored žica, a najlakše ga je zapamtiti prema rasporedu boja.

Evo kako izgleda raspored boja za standardni straight kabal (kabal koji se koristi za povezivanje računara preko switcha). Slika pokazuje dva standarda tog kabla (ja najčešće koristim 568B, i taj raspored ću koristiti i u ovom uputstvu):



Znači, nikakva mudrost. Na oba konektora (čitaj: na oba kraja kabla), isti raspored žica. Na PIN1 ide bijelo zelena (i na jednom i na drugom UTP konektoru), na PIN2 ide ide zelena (i na jednom i na drugom UTP konektoru) i sve tako do PIN8. NE SMIJE SE DESITI da npr. Na PIN1 imamo bijelo zelenu na jednom konektoru, a na drugom imamo npr. plavu, pogotovo kod onih žica koje prenose podatke. Taj kabal NEĆE RADITI!!! Evo sad nekakav kratak postupak, kako se stavlja konektor na kabal:

1. sa kabla skine vanjska plastična izolacija u dužini od neka 3cm. Pri tome moramo paziti da ne oštetimo neku od žica;
2. „raspletu“ se žice, tako da imamo 8 žica, a ne 4 uvijena para, jer nam treba svaka žica ponaosob;
3. polako slažemo žicu po žicu s lijeva na desno, pri tome ih peglamo. naravno, pridržavamo se jednog od prethodno navedenih standarda, 568A ili 568B (pogledaj 9. sliku odozgo);
4. nakon sto smo fino složili žice po nekom od standarda, konektorskim kliještima ih skratimo na nekih 1-1,5cm, usput poravnavajući vrhove i držeći žice prstima da se ne bi ispremještale. zatim drugom rukom uzmemo konektor, okrenemo ga tako da gledamo pinove, i uguramo žice u njega. još jednom dobro provjerimo, da se nije promjenio raspored žica, i da li su žice došle do vrha konektora, kako bi ih metalni pinovi uhvatili. ako je sve ok, onda konektor dobro stegnemo kliještima. poželjno je imati i tester kablova, da se odmah provjeri ispravnost napravljenog kabla.

Na sljedećim slikama ću pokušati prikazati kako ja to radim (sorry radi loših slika, jer sam ih pravio mobitelom). Žice (boje) sam slagao prema 568B standardu (PIN1-bijelo naranđasta – krajnja lijeva žica, PIN8 - smeđa – krajnja desna žica). To je što se tiče običnog kabla (straight)
1. skinemo vanjsku izolaciju

2. razdvojimo žice

3. slažemo žicu po žicu držeći se jednog od standarda (u ovom slućaju 568B)

4. kad smo sve žice poredali kako treba, ispeglamo ih prstima sto bolje možemo

5. kad smo fino ispeglali žice, kliještima ih skratimo i usput poravnamo vrhove. žice dobro držimo prstima, da nam se ne ispremještaju

6. i na kraju, još jednom dobro provjerimo raspored žica, i pažljivo ih uguramo u konektor. dobro provjerimo raspored, i da li su sve žice došle do vrha konektora, a zatim konektor zakrimpamo kiještima


Sve ovo se odnosilo na nekakav generalni način pravljenja kabla. Kad je u pitanju Crossover kabal, kakav nama treba u ovom slučaju, on se od standardnog razlikuje samo po rasporedu žica. Evo kako taj raspored izgleda:


Slika pokazuje raspored žica i na jednom i na drugom kraju kabla. Isti kabal se može koristiti i za stomegabitnu mrežu i za gigabitnu mrežu. Razlika je samo što se kod gigabitne mreže koristi svih 8 žica.

Napokon smo završili sav onaj "fizički" posao. imamo spreman kabal, sad idemo povezati s njim računare, i provjeriti da li je on ispravan. jednostavno jedan kraj kabla u jednu mrežnu karticu, drugi kraj kabla u drugu mrežnu karticu. na karticama bi trebala da svjetli bar jedna lampica (označena imenom LINK), ali nam to još uvijek ne govori da je kabal ispravan. idemo podesiti ip adrese na mrežnim karticama i tad ćemo saznati da li je kabal ok, ili nije. evo step by step, kako to izgleda na WindowsXP-u. samo pratite slike, i ne možete pogriješiti (ona vještica iz Hug-a laže :mrgreen: )
step1: Start ---> Control Panel

step2: Network and Internet Connections

step3: Network Connections

step4: označimo Local Area Network (može ih biti više, u zavisnosti od toga koliko imate mrežnih kartica. Crossover kabal je uboden u onu na kojoj nema crveni X - kao što je Local Area Network 4 i 5 na slici)

step5: kad smo selektovali Local Area Network, desni klik pa onda izaberemo Properties

step6: u novom prozoru označimo Internet Protocol (TCP/IP) i kliknemo na dugme Properties. Ispravnom instalacijom mrežne kartice, instaliraju se i svi potrebni protokoli, među kojima je i ovaj. protokol je "jezik" kojim međusobno komuniciraju mrežni uređaji. ima ih više vrsta, ali je nama zanimljiv TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol- naziv mu sve govori). Na ovom protokolu je zasnovan internet

step7: Označimo Use the following IP Address. Polja za unos IP adrese, subnet maske, gateway-a i dns-ova postaju aktivna. Unesemo IP adrese kao na prvoj slici. Na jednom računaru 192.168.0.1, a na drugom računaru 192.168.0.2. subnetmaskak je ista za oba računara, i treba biti 255.255.255.0. Na jednom compu to treba izgledati ovako:


Testiranje mreže

Kad smo podesili ip adrese, time smo završili sa podešavanjem mreže i mrežnih parametara. Ostaje nam da provjerimo da li nam ta mreža radi kako treba. Najprije trebamo isključiti SVE firewall-e ili ih podesiti tako da ne blockiraju lokalni saobračaj. preporučujem da ih isključite, bar dok ne provjerite da li sve fercera kako treba, a to ćemo uraditi na sljedeći način. Idemo na Start--->Run (nan našem Pokreni), i u novom prozoru kucamo CMD i kliknemo na OK. Pojavit će nam se crni prozor Command Prompta. Ako se nalazimo na računaru gdje je IP=192.168.0.1, onda u Command Prompt prozor kucamo sljedeću komandu:

Code:

ping 192.168.0.2

ako odgovor bude ovakav:

Code:

Pinging 192.168.0.2 with 32 bytes of data:

Reply from 192.168.0.2: bytes=32 time<1ms TTL=64
Reply from 192.168.0.2: bytes=32 time<1ms TTL=64
Reply from 192.168.0.2: bytes=32 time<1ms TTL=64
Reply from 192.168.0.2: bytes=32 time<1ms TTL=64

Ping statistics for 192.168.0.2:
    Packets: Sent = 4, Received = 4, Lost = 0 (0% loss),
Approximate round trip times in milli-seconds:
    Minimum = 0ms, Maximum = 0ms, Average = 0ms

Zadnja linija nam govori da je minimalni ping 0ms, maximalni ping 0ms, prosječan ping 0ms. Zapravo najbitnija nam je ova linija:

Code:

 Packets: Sent = 4, Received = 4, Lost = 0 (0% loss),

koja nam govori da NEMAMO IZGUBLJENIH PAKETA, a to znači da mreža funkcioniše dobro.
Ako kao rezultat dobijemo sljedeće:

Code:

Pinging 192.168.0.2 with 32 bytes of data:

Request timed out.
Request timed out.
Request timed out.
Request timed out.

Ping statistics for 192.168.0.2:
    Packets: Sent = 4, Received = 0, Lost = 4 (100% loss),

to znači da mreža ne radi kako treba, a mogući uzroci su: firewall, neispravnost kabla, neispravnost mrežne kartice, ip adresa nije dobro podešena.
komandom ping šaljemo paket veličine 32 bajta na neku ip adresu, i čekamo da nam mrežni uređaj sa tom ip adresom vrati taj isti paket natrag. svrha mu je testiranje mrežnih uređaja, protokola, kablova itd itd. u prethodnoj rečenici sam nabrojao neke od mogućih uzroka zašto taj ping ne stigne do odredišne adrese (pa je sasvim jasnom, da nam se isti ne može ni vratiti natrag), pa kao odgovor dobijemo Request timed out.
Sad odemo na računar gdje smo podesili IP 192.168.0.2, i uradimo SVE isto, samo što u cmd kucamo komandu:

Code:

ping 192.168.0.1

Ako ping prolazi u oba smjera, mreža radi OK, i možemo preći na dijeljenje podataka na računarima. pod tim se zapravo podrazumjeva, da sa jednog računara možemo neki fajl prebaciti na drugi računar. možemo prebacivati samo one fajlove (foldere) koje učinimo dostupnim, tj. sherujemo (podjelimo). U sljedećim koracima ću objasniti kako se to zapravo sheruje neki folder, i šta je potrebno uraditi da on bude dostupan. Najprije što treba uraditi, jeste da računarima damo jedinstveno ime na mreži i stavimo ih u istu mrežnu grupu (vidjet ćemo kasnije da to i nije neophodno, kod manjih mreža gdje znamo napamet sve ip adrese). Idemo računarima dati imena, kako bi ih lakše prepoznali na mreži:
step1: Start--->desni klik na My Computer pa odaberemo Properties:

step2: nakon što dobijemo System Properties prozor, kliknemo na karticu Computer Name

po defaultu naziv mrežne grupe za WindowsXP Professional je WORKGROUP.Naziv mrežne grupe i ime računara možemo dati i prilikom instalacije samog sistema. Naziv mrežne grupe možete promjeniti po želji, ili ostaviti WORKGROUP. Naravno, na oba računara treba biti isti naziv mrežne grupe, ali imena moraju biti različita. sljedeća slika pokazuje kako promjeniti ime računara (stavite vi koje želite):
step3: u prozoru System Properties, na kartici Computer name kliknemo na dugme Change, i dobijemo sljedeći prozor:

u polje Computer Name upišemo ime računara. To ime će se prikazivati u mrežnoj grupi, i treba da bude jedinstveno. Sistem nam neće dozvoliti da imamo dva računara sa istim imenima na mreži. Nakon što date ime, kliknemo na ok, i restartujemo računar. Nakon što smo računarima dali imena, i restartovali ih, idemo da vidimo da li se oni vide na mreži i da li su u istoj mrežnoj grupi. pratimo sljedeće korake
step1: Start-->My Network Places

step2: sa lijeve strane kliknemo na View Workgroup Computers

step3: dobit ćemo situaciju kao na sljedećoj slici, gdje vidimo naziv mrežne grupe, i računare u toj mrežnoj grupi. Za sada smo na dobrom putu. Isti postupak uradimo na oba računara, da bismo se uvjerili da se računari vide međusobno (djelomično smo to provjerili i pingom). Ako se računari vide međusobno, idemo uraditi dijeljenje podataka. Prvo što treba uraditi je omogućiti Ghost accaunt, koji nam omogućava pristup na računar preko mreže. Opet pratimo sljedeće korake:
step1: Start-->Control Panel

step2: User Accounts

step3: Ako ispod Guest account-a piše Guest Account is off (kao kod mene), onda kliknemo na Guest, i na sljedećem prozoru kliknemo na dugme Turn On The Guest Account

Ovim zadnjim korakom smo omogućili Guest account. Isti postupak provedemo i na drugom računaru, ako želimo da i na drugom računaru imamo pristup s mreže. Sljedeće što treba uraditi, jeste postavljanje passworda na Guest account, kako bi ga zaštitili. Ako to ne uradimo, nećemo moći pristupiti nijednom računaru, jer će Windows postaviti neki svoj password, koji naravno ne znamo. Idemo pokazati, kako se stavlja password na Guest account. Pratimo sljedeće korake:
step1:Start-->Control Panel
step2: Performance and Maintenance
step3: Administrative Tools
step4: Computer Management
step5: Local Users and Groups--->Users
step6: desni klik na Guest account, i sa padajućeg menija odaberemo Set Pasword...
step7: kliknemo na dugme Proceed i upišemo šifru za pristup tom računaru preko Guest accounta.
step8: kliknemo OK, i time smo završili sa podešavanjem pristupa s mreže na taj računar.
Sljedeće što trebamo uraditi, jeste dijeljenje datoteka i foldera. tim zapravo stavljamo na raspolaganje tih datoteka i foldera ostalim računarima na mreži. Da bi neko mogao pregledati te datoteke i foldere, prebaciti neke od njih na svoj računar, mora znati password na Guest accountu.












restrikcija uklonjenja, i let's go dalje

 

nastavljaj, nikako da uferceram taj file sharing, iako na jednom od racunara nisam stavio nikakav password - on ga trazi kad pokusam "uci" u shared folder od tog PCa preko drugog, dok obrnuto sve radi..
Nikako da nacicam da oba racunara rendaju kao jedan, mislim da ce mi trebat tvoj MSN pa da pomognes, ak nije frka Svaka cast za trud :smt006

 

Zanimljiv tutorijal Koliksb. Nastavi gdje si stao i to odmah a moderatora molimo da uklini tu restrikciju!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

:shock:

 

Svaka cast kolinsb mislim da ces mnogima valjati. Mozda ne bi bilo lose tutoriale, koji se odnose na podesavanje softvera, napraviti u formi video tutoriala.

 

o tome sam prvo razmisljao, vjeruj mi, ali mi se ova varijanta ispostavila laksom. kad sve fino dotjeramo, i uklonimo nejasnoce (ako ih bude), onda cemo razmisliti i o toj varijanti. mada, to je vise posla za mene, a manje posla za one kojima je mrze citati nego gledati video i slusati.

 

Dobro je...samo još to uguraj u novi topic

 

kratka opaska - kolinsb - vecina danasnjih racunara i kartica imaju automatsko prepoznavanje parica na kablu (okrenu straight kabl na crossover i obratno) tako da je ovo mozda viska za ovaj tutorial, inace, odlicno napisano

 

slazem se s tim, to sam mislio i kasnije napomenuti, ali sam htio napisati jedno generalno uputstvo, gdje je bio cilj pokazati KAKO se kabal pravi, tako da to nije visak (pogotovo ako znamo da ce ovo citati neko ko ima i stariji comp). to sto ti spominjes se zove: Advanced Cable Diagnostics a znaci ovo: Dynamically tests and reports network problems (error rate, cable length) and automatically compensates for cable issues (cross over cable, wrong pin-out/polarity)

 

-Konfiguracija "popularnih" modeme/routera za kablovski i ADSL pristup-

Konfiguracija ADSL modema/routera Paradigm PTI-8411

Ovaj vodič objašnjava kako priključiti više računara na BH Telecomov popularni ADSL modem/router Paradigm PTI-8411. Situaciju kada imamo samo jedan računar priključen na ovaj modem neću objašnjavati jer tu konfiguraciju naprave BH Telecom-ovi terenci. Idemo dakle...

1. Prvo što trebate uraditi je verifikovati da su pravilno instalirane mrežne kartice na računarima. Kolega kolinsb je uradio dobar vodič o osnovama pa neću ponavljati. Nakon instalacije, potrebno je verifikovati TCP/IP postavke mrežnih kartica. Procedura je (za XP):
- start > control panel > network connections > (vaš mrežni adapter, obično piše "local area connection" > desni klik > properties > internet protocol (TCP/IP) > properties > odaberite opcije "obtain an IP address automatically" i "obtain DNS server address automatically" > klik na OK > klik na OK. Time je završena konfiguracija računara. Istu proceduru ponovite na svim računarima koje želite priključiti na modem/router.

konfiguracija


2. Ugasite računare i modem, priključite mrežne kablove, uključite računare/modem.

Modem/router je po defaultu naštiman na bridge mode što znači (od 1. marta 2009) da više računara ne može istovremeno imati PPPOE konekcije na isti account. Zato ćemo preći na PPPOE routed mode. On će nam omogućiti da imamo konekcije na internet na svim računarima neovisno jedan od drugog i naravno čim uključimo računar. Dakle nema potrebe za konektovanjem na računarima jer su na internetu čim se uključe.

3. Sada trebamo konfigurisati modem/router. Procedura je sljedeća:
- otvorite omiljeni browser (Firefox, IE, Opera...)
- u adresno polje upišite IP adresu modema - 192.168.1.1 i pritisnite enter
- otvoriće se prozor u koji morate upisati pristupne podatke, po defaultu su
Username: admin
Password: admin
(Ukoliko su ovi podaci izmjenjeni, a ne znate tačne, moraćete resetovati modem. Uzmite iglu ili nešto slično, pritisnite i držite reset dugme na poleđini modema dok se ne ugase lampice)
-upišite podatke i kliknte na OK
-pojaviće se početna stranica modema/routera
-klik na "Setup Wizard"
-klik na "Config"
-u polju "Encapsulation" odaberemo "PPPoE LLC".
-u polje "VPI" upišemo broj 8
-u polje "VCI" upišemo broj 35
-zatim kliknite na "Next"
-zatim upišite username i password od vaše konekcije
-klik na "Save" dugme
Modem će se restartovati i za otprilike 30 sekundi će biti spreman za rad.
-klik na home - ovdje možete vidjeti status modema, trebao bi biti online

I to bi bilo to, računari bi trebali svi biti na internetu. Pokrenite browsere, otvorite Hardware Base i uvjerite se.

 

Ali kako onda konektovati se na free zonu nakon tog :S ?