Odlazak iz BiH {bez politickih analiza}

Konkretno pitanje, koliko vas bi otišlo ili je već otišlo iz BiH u neku drugu državu, radi boljih uslova za život.
Koliko se prilike nudi mladom čovjeku za rad u inostranstvu uz poznavanje jezika.

Navodim par svojih razloga o razmišljanju ka ovoj temi.
Ja i bračni drug razmišljamo o tome. (Ja sam zaposlen sa ugovorima na određeno- "klimava stolica", sa nekom VSS platom realni sektor) a bračni partner ne može naći posao (zbog korupcije i nepotizma). Uglavnom sve ovo se u svelo na preživljavanje, platiš račune i kupiš nešto hrane, možda odeš vanka na neku kaficu.
Htio bih čuti iskustva ljudi koji su izabrali ovakav korak, "bježanja" od stanja u BiH koja je po ekonomsko socijalnom osnovu rangirana među najnižim u širem regionu.

 

Ja radim, zena radi, imamo plate iznad ovih prosjecnih. Oboje smo u prosvjeti, relativno lagani poslovi, ugovori na neodredjeno. Nismo clanovi stranaka. Stambeno pitanje vise nego rijeseno. Imam dvoje djece mladjih od 3 godine. Iz tudje perspektive idila. Sutra da mi se ukaze prilika da idem, bez razmisljanja bi bili spremni za pola sata.

I fakat ne razumijem kako porodica sa 3-4 i vise clanova moze da prezivi sa 600-700 maraka.

 

Stvar je sto nije to tek tako otici iz drzave.

 

Tale, mogao si me i na pvt pitati

Ja sam u Swe doselio prije jedno 2.5 godine nakon sto sam ocistio sve na FIT-u. Odmah se bacio na ucenje jezika u nadi da ce biti sanse za kakav posao. Nakon cirka 6 mjeseci sam savlado jezik toliko (prilicno dobro) da sam se mogao snaci gdje god sam otisao. Razumio sam 90% ali sam imao problema sa izgovorom. 24 godine, teze se jezik prelamao.

Pokusavao sam naci posao u struci (IT) ali nisam htio da programiram i jezik se pokazao kao barijera za bilo kakav drugi posao (gdje se podrazumijevala komunikacija sa klijentima etc.) Radio malo u fabrici, preko veze naravno, i tu sam skuzio da nema sanse da ostanem na takvom nekakvom poslu.

Cim sam sredio stvari sa diplomom, odem da upisem fakultet, priznaju mi 3 godine pa sada guram 2 godine master program (full-inglish).

Jedini iskren razlog zbog kojeg sam odlucio otici (pored zivotnog partnera) je bilo ono pitanje "A sta ce sutra nasa djeca?"

Nebi da obeshrabim bilo koga, kroz razne kurseve (jezika) sam upoznao dosta ljudi koji su se i zaposlili, doktora najvise, onda ima tu i ostalih preduzeca koja ne zahtjevaju komunikaciju sa klijentima nego tvoje poznavanje materije i strucnost. Mene izvlaci to sto sam imao "mali biznis" preko Freelancer-a pa nisam ovisio ni o kome, uvijek je bilo prihoda sa strane.

Cesto pricam sa odredjenim kolegama sa foruma na tu temu (ali nece hajvani da dodju) Skoro sam bas na faksu upoznao indijca, ima 8g iskustva Senior Java Developer, upisao o svom trosku fakultet, dosao sa namjerom da dobije posao, aplicirao na par mjesta i dobije posao u Scania-i sa platom od 40.000 kr u Stokholmu. Odmah su se angazovali da mu nadju stan, cim je aplicirao, odmah i dobio, na svedskom se samo zna zahvaliti.

Bilo bi tu jos dosta toga za ispricati, toliko prilika ima da se "zaradi" samo ako covjek hoce, raznih udruzenja, placaju te za razne aktivnosti, dodatne aktivnosti tipa sudija, vatrogasac (na poziv), security i sl. mozes pristojno zivjeti samo od toga.

U potpisu:

Os'o za papire.

 

Bosna je peta u svijetu po odlivu mozaka...

A i ne krivim vas, nisam jednom pokusao polemisati sa bagrom dole. 2003 sam se umalo i vratio, da nije babin sin dobio posao u Logosoftu mjesto mene

Mogu vam samo dati dobre primjere ljudi koji su dosli u okolicu Stockholma, snasli se, neki rade, neki razvaljuju.

 

Kod mene sličan slučaj kao i kod Dog-a: žena i ja imamo odlična primanja za naše uslove, stambeno obezbijeđeni, dijete od 3 i kusur godine, s tom razlikom što kćerka i ja imamo EU državljanstvo.
Povlačim neke veze da ga i žena dobije, a nakon toga se "bacamo" na traženje posla u inostranstvu i eventualno mogućnost priznavanja barem jednog dijela VSS; tako da je samo pitanje vremena kad ću okrenuti leđa ovoj jadnoj zemlji. Nadam se za 2 godine maksimalno. U opticaju su USA, Kanada, Engleska i Švicarska.

 

3 zemlje gdje se govori engleski, i onda jedna gdje se prica njemacki/francuski

 

Privatnik sam, imam nadprosjecna primanja. Supruga ne radi jer imamo tri curice. Kazem, imam nadprosjecna primanja, ali bih svejedno vec ujutro spakovao kofere i otisao kad bi se pruzila prilika. Svi imamo EU drzavljanstvo, tako da se ponekad nadam da ce mi ova drzava unistiti posao pa da naberem odavde.
Vidim da svi idu u Njemacku i teze tome, ali se meni ne ide tamo najvise radi jezika. Znam donekle i njemacki, ali sam sa engleskim na domacem terenu.
Upravo gledam Lilyhammer (serija), i sve vise mi se svidja i Norveska
Zeleni, vjerujem da se ne mozes pozaliti na nordijske zemlje? Ti si otisao gore devedeset i neke ili nedavno? Koliko je problematicno doseliti se konkretno u Svedsku i koliko je engleski jezik tamo u upotrebi?

 

To je baš zadnja opcija upravo zbog jezika, ali mogli bi fino proći što se tiče posla. U godinama sam kad više nemam živaca da učim novi jezik.

 

Pa nema smisla ovo sto se radi u Bosni, nije problem u odlasku iz drzave razumijem ja ljude kojima gori svaki dan pod nogama...

Sve mi je jasno ima svega u svakoj drzavi od stele itd itd..

Samo pa fakat hoce li sve sto se radilo 92-95 pasti u zaborav i kako je krenulo nazalost nestati drzava zvana "Bosna i Hercegovina".

Opet kazem zao mi je zbog stanja i iskreno mislim da nema sloge u narodu a to je po meni najveci problem.

Jedna vazna stvar kod odlaska iz BIH je biti "stranac" negdje tamo postaje opasno....

 

To i jeste cilj nekih da ostane satus quo nefunkcionalna država i kao takva neodrživa i da je vremenom nestane.

 

Evo par postova na temi što je svojevrsni fenomen i sigurno da traži duže argumentovanje i polemisanje a i sam dijelim to mišljenje. To je da par vas sa solidnim ili nadprosječnim standardom života i dalje želi otići odavde. U građevisnkom sam sektoru gdje jedva imam prosječni standard i većinom imam posla sa najvećim šljamom ljudi koji sebe nazivaju elitom... Vi koji ste u u IT industriji za sada sigurno najbolje stojite što se tiče profesionalizma u branši obzirom da su vam klijenti većim dijelom ili svi stranci. U takvoj situaciji ja možda i ne bih razmišljao o odlasku, međutim kad se sagleda strana nerazvijenosti i generalno jedne crne rupe na svim mogućim kartama na kojim se nalazimo i ja bih šmugnuo bez razmišljanja. Relativno kasno sa svojih 31g sam počeo učiti njemački, trebao bih za otprilike pola godine dogurati do B1 i nadat se da će neko imati volje da me udomi

 

Eldorado, mirzet1976:
Politika out. Strogo zabranjeno na forumu.

 

Ljudi koji su zbog ratnih stradanja otisli, pa danas uzivaju u blagodatima zapada, njih razumijem, ove neke koji traze hljeba nad pogacom, njih ne zelim. Nisam gladan i opterecen materijalnim. Previse sam star da bih mijenjao zivotno staniste, radi vise novca i sitnih materijalnih potreba. Ostajem u BiH da se borim sa zivotom!

 

U pravu si 100%. Zivim ja dobro i tu kad sve saberem i oduzmem. Vjerovatno ne bih puno bolje zivio ni tamo vani. Ali bih ja osobno najradije otisao da djeci stvorim neku buducnost. Tu cu ih vjerovatno odskolovati i sta onda? Nemam nikoga na vlasti da ih zaposli i onda cu ih gledati kako tonu bez posla i buducnosti?
Evo ja sam iza fakulteta radio 7 godina kao zastitar za 500KM jer nisam imao oca da me zaposli. Ne, hvala. Ja to svojoj djeci necu priustiti.

 

Ja ne bih otišao nikad odavde.
Iako sam u sličnoj situaciji ko Tale;završio građevinski fakultet ali posla nema,tu i tamo se uspijem ubaciti na neki projekat.
Ne bih volio nigdje da idem,koliko god da mi je loše ovdje su mi prijatelji,familija i sve što imam.Opet kad odeš u drugu državu tamo si stranac,nemaš nikog,svi te drukčije gledaju ko nekog građanina drugog reda.
Ako sam mogo preživjet rat,nisu me odavde otjerali puškama,pa neće ni ova situacija.
Nisam nikad bio neki materijalista,ne ganjam novu odjeću,auta,procesore itd.Uvijek može čovjek naći dovoljno da preživi,a na zapadu nije tako,ako se ne uspiješ snaći najebo si dobro neće ti niko pomoći.
Mnogi su se tako opekli pa se vratili u lijepu našu Bosnu.

 

Ne kontam sto bi neko isao ako vec dobro zivi ovdje. Tu familija, prijatelji, nije sve u parama.

 

Super za tebe ... Ako je glavni argument da nismo gladni, valjda je to vrlo bitno kada znamo da je Bosna u sredini Sahare, bez plodne zemlje, voda i rijeka pa je poredimo sa afričkim zemljama. Ne traže ljudi nikakva hljeba preko pogače, ali recimo u Švedskoj ili Norveškoj lik koji ima završenu srednju školu ima min. dva puta veća primanja od nekog stručnjaka što ovdje recimo radi za super platu što se tiče naših uvjeta. Čovjek sa porodicom sa platom od 1000-1500km treba pet godina štediti za iole pristojno auto da uzme. Jebo to.

 

Ako je sav smisao da prezivim, onda mogu i u pecini da zivim. Mozda sam materijalista, ali meni ipak treba malo vise od toga. Nego ja sam za da ova tema bude vodic na koju foru najlakse otici. Ovi kojima se ne ide, nek uzivaju i dalje.

 

Jeste u sigurnosti. Ja se ne osjećam siguran u rodnom Sarajevu zbog ljudi koji nisu vidjeli asfalt do '96. Kojeg vraga će mi i plata od 10 hiljada ovdje ili kuća od 1000 kvadrata kad se svake jeseni i zime gušim od smoga zbog ljudi koji su navikli na "ognjište", što nisam siguran u kafićima, na ulici, u tramvaju, što drogeraši i sandže pucaju čim ih ružno pogledaš, što je svaki jebeni artikal u radnjama višestruko skuplji nego što bi trebao biti, što priglupi ljudi sa osnovnom školom traže 20K KM za posao i sl.