Odlazak iz BiH {bez politickih analiza}

u pravu si,muski su cak i gori od zena...nego se ja fokusiram na zene pa sam njih i naglasio a muski nista bolji nisu
kod nas na svakom koraku neko brdo,planina,mozes setati,mozes voziti biciklo,mozes brati kupine ljeti...mozes sjesti u auto i napraviti neki izlet...milion stvari koje mozes,koje ne kostaju nista (20-30 KM i gorivo i da jedes i pijes) i jedini je problem sto nemas sa kim otici
ako imas drustvo,ti si jedini koji zeli nesto i voli,ostali su kladionica,klosarluk,kukanje,droga i tako to

ako imas djevojku,ona je "Moderna";voli po cijeli dan u kaficu blejiti,ne vozi biciklo,ne bavi se sportom,obicno nema para za putovanje,onda nema volje ni za cim,ili "nema vremena"....studenti a nemaju vremena haha,to je nesto najgluplje a najcesce se cuje

i tako ti kod nas bosnja prolaze godine,prolazi zivot a nista se ne mijenja...sve isto
ja sam isto zapao u tu neku svakodnevnicu,pod hitno mi treba neka veca promjena

 

Kad bi žena i ja kombinovano zarađivali recimo oko 3500-4000€ mjesečno mislim da bi mnogo manje razmišljali o odlasku.

 

đe to ima u BiH u realnom sektoru da se ovoliko zaradjuje
a i kakav to ti zivot vodis,ako su ti porodicni mjesecni troskovi 7-8 milja

kod nas 50+ % porodica nema godisnji budzet 8 hiljada

 

Sto se mene tice, nije uopste do para, nego zdravstva. Dovoljno sam prosao kroz nase bolnice i domove zdravlja da vidim da je rizicno ovdje odgajati dijete. Zena nece ni da se porodi ovdje jer je radila u bolnici i zna cega sve fali, sta se sve radi i ko se sve zaposljava.

 

Nisu trenutno naravno zato sam i rekao da bi mi toliko bilo taman da ne razmišljam (mnogo) o odlasku.

 

Ko hoće da pošalje dijete u kvalitetnu školu (ne neku našu!) onda je primoran da ima i veći budžet od 8 milja. Brat postao otac nedavno, ja se nadam nekada u budućnosti (ne tako bliskoj). Jedna i jedina stvar koja mi je na mislima kada su djeca u pitanju jeste obrazovanje. Zaista ne želim da svoje dijete ili djecu, šaljem kroz ovaj naš obrazovni cirkus. O nedostatku kvalitete u mnogim sektorima života bih mogao do sutra. O obrazovanju, do kraja godine. Jeste, toliko mi je bitno. :?

Nije sve u parama, najveća kočnica mirnog, normalnog i stabilnog života u BiH je okolina. Nema stabilnosti, nema normalnosti, nema ODMORA od svakodnevnih gluposti.

Muškarci su mahom letargični. Daj za pive, daj da šta čvaknem sa strane da imam za "kladare" i daj mi da imam kakvu hanumu da zna pite savit - i njemu dosta. Mada, realno govoreći, nisu ni ženske ništa bolje. Kila šminke, savij krompirušu i nabij štikle i glumi da si sretna. To i život na kredit je postao normala. Oni koji mogu da glume srednju klasu...
Najveći problem sa ljudima u Bosni i Hercegovini je nedostatak ambicije. Nedostatak želje za promjenom i napretkom. Nažalost "samo da ne puca" je, koliko god da se mi volimo šaliti sa tim, postao životni moto.

Nisu mi jasni takvi ljudi. Brat mi je isti i još je gora situacija od mene jer ima dijete. Neće ni da čuje, ne interesuje ga. Kada god da se spomene ima spremnu priču o "prijateljima" kojima "ne ide baš najbolje". Nema veze što ostalih 80 000 koji je otišlo nema namjeru da se vraća. Problem je što će i ovaj voz proći, kad-tad. A kada prođe onda nam je džaba puhati u hladno.

 

i ja ako bi isao,to bi bilo vise iz drugih razloga a ne strogo finansijskih
ja uopste nisam pobornik materijalizma,konzumerizma,kapitalizma...da imam "celicnu saku",to bi prvo ukinuo...ja sam vise za sporiji tempo zivota,da je fokus na zivljenju a ne na konstantnom razmisljanju o poslu,parama,racunima,platama,mobitelima,autima,krpicama i ostalom
ovaj mentalitet mi je toliko dokurcio,da polahko i mene uzima i strah me da i ja necu zavrsiti u latergiji

ja volim upoznavati ljude,volim razgovarati,volim se druziti a toga vise u BiH nema...niti ko sta prica ,niti se druzi
samo se osudjuje...sjedes na biciklo,kaze fukara,ja autom idem 50 metara od kuce (ovakvi i ne kontaju koliko su glupi,ali to i jest najgore)
nema se vise sa kim izaci i normalno pricati...ili sute ili pricaju o kladionici ili "organizaciji" i kreditima,tj. dugovima...kao da ih je neko tjerao da dizu kredite i prohebu na kladionicu i ostale gluposti

potpuno razumijem ove sa djecom ili koji planiraju djecu,upravo zbog obrazovanja i odrastanja djece u zdravoj sredini

 

Gdje to šalješ dijete u školu pa da ti treba više od 8k mjesečno? Da i ovo čujem...

 

Ima u programerskim ustanovama. Senior programer u Sarajevu može lako imati preko 3000 KM platu, a i dosta više ako je baš dobar.

 

http://balkans.aljazeera.net/blog/ovi-s ... ati-devize

Frišak tekst, sve rečeno.

Ja sam pri kraju studija medicine, veliki broj kolega također razmišlja u odlasku. Jednom kolegi koji je upravo dobio specijalizaciju u DE govorim da otvori firmu/agenciju u BiH za "pripremanje odlaska", obzirom da je prošao sav put i zavrzlame (nije toliko komplikovano, ali lakše je kad neko raščisti put i pokaže gdje je šta, koji kurs upisati i kako se prezentovati na razgovorima) - imao bi solidan broj klijenata - bar 20-30% iz svake generacije. :mrgreen:

Isti kolega je ovdje volontirao 8 mjeseci (nije bio marke plaćen sve to vrijeme), tražio štele, šef klinike ga iskorištavao... djevojka mu za to vrijeme otišla u Njemačku, odradila probno, dobila specijalizaciju koju je željela, raspitala u bolnici i za njega... Menadžment bolnice jedva dočekao dva friška, neoblikovana mlada doktora, da ih izoblikuju po modusu koji im odgovara (primanje "gotovog" specijaliste ima benefite, ali i svoje mane, jer je naučen radu u "svojoj kući" i nekad zna biti problematično adaptirati starog lisca za drugi režim rada). Ima još bar 6-7 ovakvih parova iz te generacije koja je završila prije godinu i po, i mogu vam reći da su to bili među najboljim studentima u klasi.

Mene djevojka također nagovara da idemo čim završimo, ja sam još u fazonu hoću-neću, drži me neki kvazi-patriotizam, šta već... Imam mentalitet "ko je uspješan i sposoban - uspjet će bilo gdje", i što se tiče tog materijalnog, snađe se već čovjek uz neke kompromise. Međutim, frustrirajuća je činjenica da se kroz studij upoznaš sa ogromnim rupama u zakonu, a mladog čovjeka nerviraju i neke druge stvari - čekanje u redovima (3 šaltera, dvije hanume puše i kafenišu, ova jedna ko nešto i radi), sve na papirima (A GDJE TI JE CIPS MLAĐI OD 6 MJESECI? PEČAT OVAJ PEČAT ONAJ), patetično loša infrastruktura (Sarajevo je grad od 350k ljudi i jednom tramvajskom linijom. Prođu malo veći svatovi subotom kroz raskrsnicu na Skenderiji, kolaps u gradu), štela svuda oko nas, glup sistem obrazovanja APSOLUTNO neusklađen sa tržištem i trendovima u nauci, paralizovan politički sistem - sve ovo nas čini velikim neradnicima i tjera kolektiv u "victim mentality", odnosno toliko toga ne valja da je ljudima uvijek neko drugi kriv. To je ono što me tjera iz BiH.

O ljudima ne bih govorio, lezihljebovića i bindi kratkih vidika ima svuda, isprepadanih također, sve je ovisno o tom s kakvim si društvom okružen... Nažalost, odlaze obrazovani, odgojeni i perspektivni u većem broju nego ovi drugi, i to je jedna spirala nizbrdo.

Za kraj, na odlazak ne bi trebalo gledati kao nešto negativno - svijet je povezaniji nego ikad, i naši ljudi koji se odvaže otići vani mogu više doprinijeti BiH izvana, nego iznutra. Problem je to što, kako vrijeme ide, sistem se sve manje bori da te ljude sa stečenom ekspertizom vrati i "iskoristi". Ja bih, po sadašnjim razmišljanjima, volio otići i steći znanje u inostranstvu, a za 15 godina se vratiti i primjeniti to znanje ovdje... pitanje je da li ću za 15 godina imati dovoljno razloga da se vratim.

 

Može se nekako i u Bosni "uspjet" i zaradit para, ali opet živiš u šupku Evrope, što se više udaljavaš od Bosne - manje smrdi.

 

Moze, ako se bavis kriminalom ili politikom.

 

Hurmasica imam jarana zavrsio medicinu prije godinu dvije doktor opce prakse dole u Sa. Trazio posla slomio se i nadje covjeka koji mu nasteli pripravnicki 6 mjeseci u jednoj ustanovi i top​ jedva, da ne govorim da je morao uci u stranku znate i sami koja. Ja sam ga nagovarao da ide u de ali tesko mu je zena ima dobar posao imaju kucu i dvoje male djece. U bolnicu kad sam brata vodio na sivanje doktor je bio Ahmed iz boga pitaj kakve zemlje, pedijatrica madjarica itd. Nemoj biti budala ti sa tom diplomom u de biras gdje ces raditi. Ovi sto rade u starackim domovima sa srednjom medicinskom mlate 2 milje eur netto pa i vise.

 

Kod nas je ovo najveći problem, po meni također djecu što prije treba 'gonit' iz kuće, jer masu ljudi je strah od nepoznatog sto je i normalno, jer čitav zivot su s roditeljima


Sent from my ONEPLUS A3003 using Tapatalk

 

Ima velike istine u ovome što je napisao, ali mora se priznati kako su, pa nazvao bi "neutralni" odnosi između roditelja i djece na zapadu, a da ne spominjem neke rodbine tipa tetki, dajdži/ujaka i sl. Šta ćeš kad ti neko od roditelja ili oba postanu stari i nemoćni ? Poslati ih u starački i posjećivati ih dva/tri puta u godini ? Za mene je najbolje biti "aktivni" dijasporac, imati neke bliže rodbine vani gdje živiš i posjećivati BiH ljeti, za odmore ili kada ti prahne čak i za pet/šest dana avionom doći jer postoje sada te linije u slučaju kada se zaželiš zemlje i naroda bez obzira koliko on blesav bio.

 

I to je kod nas problem, jer i roditelji očekuju da te handre dok ne pomru.

 

Iskreno bolje ih poslati u staracki dom gdje ce se neko brinuti o njima nego da sjede kuci i da se ti handris oko njih, ogranicavas zivot sebi (i tvojoj familiji) te jednom ne uradis nesto kako treba i odjednom si "najgore dijete". Takvih slucajeva mnogo, nazalost. Kao sto Ninja rece ima roditelja koji djecu drze uz sebe cijeli zivot i onda ocekuju da i ti njih dok ne umru drzis uz sebe.

Po meni je to malo pretjerano, ljubav prema djeci/roditeljima se ne iskazuje uz njihovu prisutnost (ili?) Svi normalni roditelji zele da im djeca uspiju, da putuju, da uzivaju, da provode kvalitetno vrijeme sa svojom djecom i sl. Naravno, ne treba se totalno distancirati kao sto to nekad biva, ali nisam ni za to da budes neciji sluga samo zato sto si im dijete, i zato sto se nase drustvo zgrozava nad cinjenicom da je neko roditelje poslao u staracki dom (bolje da im snaha pere guzove..)

 

nas mentalitet nije zapadni i nece nikada ni biti
mozemo mi puno toga mijenjati ali navike i prakse se bas bas tesko mijenjaju

i ja sam za to da se mladi rano osamostale i to puno doprinosi uspjehu,...znam par mladjih osoba koje su prvo otisle dole u Mostar na oaj koledz ujedinjenog "necega" i onda dalje imaju pravo da idu u neku drugu drzavu na 2 godine...pa onda dalje da se skoluju i mnogi su vec i sa 20ak godina uspjeli a da ne pricam kasnije
druga stvar,sto su ta djeca otvorena (open mind) i sto su jos u skolskom uzrastu navikli na raznolikosti i drugacije kulture i boju koze a i na takvim koledzima ih uce prakticnim stvarima i pustaju njihovu kreativnost maksimalno da dodje do izrazaja

ove klasicne skole koje su zaostavstina jugoslavije vise nicemu ne sluze i nikakvu svrhu ne postizu...niti su edukacijske,niti su obrazovno-odgojne,niti su futuristicke

najveci problem je sto ovdje nema ljudi,politicara koji zele nesto promijeniti...svi su nekako zadovoljni sa statusom quo a na kafama redovno pljuju na taj status quo

 

Lijepo je da se mladi osamostale... Stan 500 jer si postanar, hrana 300 a ovo je 10KM dnevno, još 200 da imaš džeparac, hajde zaradi, gdje. U Evropi može, a ovdje je to plata iznad prosjeka. Stan možeš podijeliti s nekim, na troje opet ti treba 650. I ovo je sa učešćem roditelja jer su ti oni kupili odjeću, obuću i ostalo što si ponio u samostalni život. Koledž u Mostaru, koliko to košta? Pa 95% omladine ima petaka u džepu i telefon bez boba. Sad da okrenu sve naglavačke, škole, investicije, smanje državni aparat, svi postanu pošteni i kulturni, da se ne prlja okolina itd. tek bi za 10 godina osjetio razliku. Mogao bi do besvjesti ovako ali me huja hvata...

Sent from my ALCATEL ONE TOUCH P320X using Tapatalk

 

Sta cea, mi smo juznjaci, rednecks ili nasim sablonom seljaci, takvi u trebamo ostati.